Teška odluka – kuća ili stan? Donosimo sve prednosti i mane

Ostavimo li postrani to da se trenutačno teško prodaju bilo kakve nekretnine, oduvijek je prisutno pitanje – zašto se stanovi prodaju lakše od kuća, čak i kad su kuće veće, imaju okućnicu koja podiže kvalitetu života, a u cijenu ulazi i teren na kojem su sagrađene? Čak i onda kad je to cjenovno posve nelogično, puno će prije naći kupca stan nego kuća.

Razlike u vrijednosti četvornog metra svake od nekretnina više su nego značajne; lani je prosječna cijena kvadrata kuće u Zagrebu bila 35 posto niža od cijene kvadrata stana; 2008. raspon je bio još veći – 42 posto u korist stana.

Velike i nefunkcionalne

– Najveći je razlog veličina. Kuće su prevelike i ne zadovoljavaju potrebe modernih obitelji. Ili su građene kao višestambeni objekti ili imaju nefunkcionalne rasporede – pojašnjava Borislav Vujović, direktor Opereta nekretnina, razloge zbog kojih su kupci manje skloni kućama.

Unatoč statistički prosječno nižoj cijeni, Vujović napominje i da mnogi vlasnici ostaju pri cijenama koje su bile aktualne prije pet godina, jer su mnogi tada prodavali kuće kao gradilišta, a danas to nije moguće.

– Uglavnom je riječ o starijim kućama u koje je treba puno više uložiti nego u stan, s obzirom na to da samo na jednom vlasniku leži trošak održavanja i obnove cijelog objekta, uključujući krovište i podrum. U stambenim zgradama te izdatke dijele svi suvlasnici – ističe Vujović.

Više etaža nepraktično

Često ni lokacije na kojim se kuće prodaju, posebno u velikim gradovima, nisu tako atraktivne kao lokacije na kojima se prodaju stanovi. Većina kuća u ponudi nalazi se na periferiji grada, izvan tramvajske zone, što izlazi iz fokusa glavnine kupaca.

– Kuće u tramvajskoj zoni na kraju su jako skupe jer uglavnom imaju puno kvadrata i cijena je na kraju vrlo visoka, a vlasnici ih žele prodati kao gradilišta za investicijsku gradnju – kaže stručnjak za nekretnine.

Na tim su lokacijama cijene kuća ipak prilično veće u usporedbi sa stanovima. Na Rudešu je, primjerice, minimalna cijena kuće 150 tisuća eura, a stan s otprilike istim brojem soba ondje stoji 90 tisuća eura.

– Dodatni je problem nefunkcionalnost; raspored prostorija u kućama uglavnom je lošiji nego u stanovima. Istodobno, nedostaje objekata s velikom površinom u jednoj etaži. U rezidencijalnim dijelovima grada gotovo je nemoguće naći kuću koja ima više od 100 četvornih metara u jednoj etaži, a to je veličina koja zadovoljava diplomatske standarde. Ljudi preferiraju što više prostora u jednoj etaži, jer je nekad konstantno penjanje zamarajuće i često jako nepraktično – detaljan je Vujović.

I navike ljudi stubokom su se promijenile posljednjih desetljeća; starije generacije gradile su goleme kućerine u kojima su trebali živjeti i njihovi potomci s obiteljima. No, definitivno više nije trend da nekoliko generacija živi u istoj kući.

– Najvažnija prednost kuće, doslovce imperativ ljudi koji je kupuju, je velika okućnica. Kod nas su velike kvadrature kuća, a male okućnice u kojima se ne može postići intima niti urediti veliki vrt – kažu u Opereti.

Važan je faktor u afinitetima i konačnom odabiru i navika. Čak i kad bi to značilo pomak nabolje u kvaliteti života, osobe koje su “ogrezle” u životu u stanu jako će teško promijeniti životne navike. Jednako teško i kućevlasnik će se transferirati u stan.

– No, najveća je istina da kuća treba slugu, a stan gospodara – zaključuje Vujović. Mi ćemo dodati. Kupuju li se na kredit, uloge se mijenjaju; tu su neke druge sluge, a i – gospodari.

Stan – kutijica koja se lako održava  

U stanu je život jednostavniji, jer nema brige oko održavanja, postoji zajednička pričuva u kojoj participiraju svi stanari, pa se i popravci plaćaju iz zajedničke kase. Lakše ga je i čistiti, jeftiniji su grijanje i hlađenje, ali i komunalije. Infrastruktura bi morala biti unaprijed riješena; gradski plin, toplana, pristupna cesta… Najčešće je manji prostor, a uvijek je manja intima. Sloboda ponašanja je ograničena, treba se prilagoditi životu u zajednici i kućnom redu, ponajprije kad je posrijedi buka koju stvaraju djeca i mladi. Zajednička pričuva može biti i izvor problema; kad je ne plaćaju svi stanari ili se potroši, a postoje izdaci, često je teško postići dogovor.

Kuća – trebala bi biti oaza s vrtom  

U kući je uvijek veći komfor nego u stanu: ulogu niša imaju cijeli podrumi, potkrovlja zamjenjuju kutije u koje se odlažu nepotrebne stvari, a ni parkirne zone ne igraju nikakvu ulogu; tu su garaže ili barem parkirna mjesta. Zaljubljenici u vrtove mogu urediti prekrasnu okućnicu, posaditi cvijeće, voće ili povrće, izgraditi bazen… Prostora ima i za hobije, kućne ljubimce, dječje tobogane… Istodobno, kuća je puno kompleksnija i skuplja za održavanje od stana; trošak svakog popravka snosi vlasnik, jer ne postoji pričuva kao u stambenim zgradama. Posebno je problematično kad treba popravljati ili mijenjati krov ili odvlaživati podrum. Toplinska izolacija također je stvar samo vlasnika kuće; stanovi su okruženi drugim stanovima, lakše se griju i hlade.