Otkrivamo koji je pogon bolji, koji sigurniji, a koji zabavniji

Stražnji pogon za sve one koji znaju voziti i žele se zabaviti, 4×4 pogon za one koji žele sigurnost i dobro prianjanje u svim vremenskim uvjetima, a prednji pogon za sve ostale.

To bi bio najkraći mogući odgovor na pitanje koji je pogon namijenjen kome, ali stvari su mnogo složenije da bi se pojednostavile u samo jednu rečenicu. Koji je pogon najbolji, najsigurniji, najprihvatljiviji i zašto danas automobili uglavnom imaju prednji pogon samo su neka od pitanja na koja ćemo odgovoriti. No prvo se treba vratiti u povijest.

Prvi automobil imao je stražnji pogon. Prvenstveno zbog toga što je to tada konstrukcijski bilo jednostavnije rješenje, ali i zato što se stražnji pogon nameće kao logično rješenje gledamo li svakodnevni život. Naime, želite li sami pokrenuti kolica, primjerice tačke na gradilištu ili kolica za kupovinu u supermarketu vi ćete ih gurati, a ne vući za sobom. Na taj način najbolje iskorištavate vlastitu snagu i možete bolje svladati veće prepreke, primjerice uspone, nego kada vučete kolica. Tako su razmišljali i konstruktori automobila sve do polovice prošlog stoljeća kada je krenulo razdoblje rasta popularnosti prednjeg pogona. Danas je pak situacija potpuno obrnuta. Prednji pogon drži gotovo 90 posto tržišta, a u stražnji se kunu samo neke marke, prvenstveno BMW, Mercedes, neki američki proizvođači, i od nedavno Alfa Romeo. Prednji pogon preuzeo je primat zbog praktičnih razloga, ali i dobrog marketinga. Naime, vozačima nije trebalo puno kako bi shvatili da je prednji pogon mnogo nježniji prema njima kada rade pogreške i zbog toga je vrlo brzo došao na glas kao – sigurniji. To su, naravno, iskoristili proizvođači i ubrzo ga počeli reklamirati kao mnogo sigurniju alternativu koja u rizičnim situacijama spašava živote, pritom zaboravljajući mnoge prednosti koje ima stražnji pogon. To su radili i iz praktičnih razloga. Kako je prednje smješteni motor u autoindustriji od polovice 20. stoljeća sve više postajao trend, bilo je logično, ali i donekle jeftinije, i pogon prebaciti sprijeda. Čitavo to vrijeme negdje u pozadini se razvijao pogon na sve kotače koji je isprva bio korišten samo na terenskim vozilima i to samo u specifičnim uvjetima. Sve dok Audi 1980. nije predstavio svoj legendarni Quattro i prvi stalni pogon na sve kotače prilagođen svakodnevnim osobnim automobilima. Način na koji je automobil dominirao na prvenstvu u reliju i izvrsne vozne karakteristike, bez obzira na vremenske uvjete i stanje podloge, oduševile su javnost.

Danas gotovo svi proizvođači nude pogon na sve kotače za većinu svojih modela, no razlog zašto takav pogon nije više rasprostranjen je prvenstveno cijena. Razlike između istih modela s pogonom na prednje (ili stražnje) kotače i s pogonom na sve kotače su vrlo velike, nerijetko i nekoliko desetaka tisuća kuna. Šteta, jer pogon na sve kotače je bez pretjerivanja najbolji pogon. Kombinira sigurnost prednjeg i sportske karakteristike stražnjeg te spaja najbolje iz oba svijeta u kombinaciju kojoj prednji ili stražnji pogon nikako ne mogu parirati. Stoga su i najbolji sportski automobili danas uglavnom opremljeni pogonom na sve kotače. Lako je prepoznati koji pogon se nalazi na automobilu i ako to ne znate. Dovoljno ga je samo malo žešće provozati. Naime, automobil s prednjim pogonom će u ekstremnim situacijama osjetno podupravljati, odnosno, kako se to laički kaže, kliziti preko prednjeg dijela (nosa). To znači da će vam automobil u zavoju pri prejakom davanju gasa bježati u smjeru suprotnom od onoga u kojem želite ići. Dakle skrećete li desno, automobil će “htjeti” prijeći u suprotnu traku, a ako skrećete lijevo automobil će “htjeti” otklizati preko desnog ruba ceste. No, kada se automobil s prednjim pogonom nađe u takvoj situaciji iskusniji će vozač relativno jednostavno iskontrolirati njegovo kretanje i ispraviti grešku.

Automobili sa stražnjim pogonom u istim situacijama pak preupravljaju. U prijevodu to znači da će previše gasa u zavoju rezultirati “bježanjem” stražnjeg kraja, odnosno, automobil će imati tendenciju da se izvrti oko svoje osi. Ovakve situacije mnogo su opasnije od podupravljanja kod automobila s prednjim pogonom, i potrebno je dosta iskustva i vozačkog znanja kako bi se greške ispravile. Upravo zbog toga, automobili sa stražnjim pogonom došli su i na loš glas po pitanju sigurnosti. Automobili s pogonom na sve kotače u principu nemaju problema niti s podupravljanjem niti s predupravljanjem. Ako počnu kliziti u pravilu će kliziti bočno, no to će se dogoditi mnogo kasnije i u mnogo ekstremnijim uvjetima nego podupravljanje kod prednjeg i preupravljanje kod stražnjeg pogona. No i 4×4 pogon ovdje ima jednu manu. U kombinaciji s gumama niskog profila 4×4 pogon neće vas uopće upozoriti da bi se klizanje moglo dogoditi ili će vas upozoriti kasnije, a tada najčešće više nema vremena za bilo kakvu reakciju vozača kojom bi se dala spasiti situacija. Valja naglasiti da su takve situacije kod 4×4 automobila zaista ekstremne, dok se u situaciji podupravljanja ili preupravljanja možete naći i svakodnevno ako ste agresivniji vozač. Na sreću, svi moderni automobili opremljeni su elektronskim “anđelom čuvarom” ESP sustavom. On je danas obavezna oprema kod svakog novog automobila i to s razlogom. Naime, ESP će situaciju podupravljanja, preupravljanja ili bilo kakvog neželjenog klizanja prepoznati na vrijeme i spriječiti da do nje dođe. Vozač tada zapravo neće niti osjetiti u kakvoj se nezgodnoj situaciji mogao naći. Zbog toga su i automobili sa stražnjim pogonom u posljednjih dvadesetak godina postali mnogo sigurniji za vozače i više nije potrebno niti previše iskustva, ali niti znanja da bi ih vozili.

S obzirom na to da je rješenje koje daje najbolji omjer sigurnosti i cijene, prednji pogon ugrađuje se na većinu modernih automobila. U klasi malih gradskih i gradskih automobila (A i B segment) ne može se naći niti jedan automobil koji ima stražnji pogon osim malog Smarta i Twinga. Naime, kod ovih automobila su motori smješteni straga, stoga je i stražnji pogon logično rješenje. U najprodavanijoj kompaktnoj klasi također caruje prednji pogon. Stražnji pogon vrlo je rijedak, a isto vrijedi i za 4×4 pogon koji koriste samo neki sportski modeli poput Golfa R. U srednjoj klasi se situacija već drastično mijenja. Naime, kako je ovdje mnogo više snažnijih automobila pogon na sve kotače je učestaliji, bilo kao serijska oprema kod top modela u ponudi, bilo kao opcija za koju mnogi rado nadoplate zbog prestiža ali i koristi tijekom zimskih mjeseci. I udio stražnjeg pogona mnogo je veći nego kod manjih automobila. Naime, BMW i Mercedes u ovoj klasi nemaju modele s prednjim pogonom, pa njihovi automobili srednje klase imaju ili stražnji ili pogon na sve kotače.

Automobili sa stražnjim pogonom preupravljaju. To znači da će previše gasa u zavoju rezultirati “bježanjem” stražnjeg  kraja, odnosno zanošenjem

Na modelima viših klasa ili sportskim automobilima, prednji pogon postaje sporedan. U povijesti je bilo vrlo malo modela s prednjim pogonom u ovim klasama jer je vrlo teško efikasno prenijeti više od 200, 250 konja na prednje kotače. Dakle, u ovim klasama caruje stražnji ili pogon na sve kotače. Zanimljiva je situacija sa SUV i crossover automobilima. Iako ih se u javnosti percipira kao “terence”, moderni SUV-ovi i crossoveri su uglavnom samo povišeni šminkeri bez terenskih ambicija. Stoga većina prodanih modela malih i kompaktnih SUV-ova ima isključivo prednji pogon. No, i ovdje vrijedi pravilo, što je automobil veći i snažniji, 4×4 pogon sve više potiskuje prednji. Među SUV-ovima nema automobila sa stražnjim pogonom, prvenstveno zbog njegovih loših karakteristika na mokrim podlogama, snijegu ili blatu, ali zato je tu treća vrsta pogona, takozvani uključivi 4×4 pogon. Riječ je o “antiknom”, ali zato provjerenom sustavu kakav je koristio još legendarni Jeep u 2. svjetskom ratu i koji u ekstremnim offroad uvjetima pokazuje najbolje rezultate, no zato baš i nije idealan za cestu. Takav sustav od novih automobila koriste još samo rijetka pickup vozila i terenci poput Land Rover Defendera. Kada su u pitanju loši vremenski uvjeti, pogon na sva četiri kotača je najbolje rješenje. Jednostavno, s njim će se automobil probiti kroz snijeg i led tamo gdje se ne može zamisliti s drugom vrstom pogona. Valja napomenuti da je u ovakvim uvjetima prednji pogon mnogo bolja alternativa od stražnjeg, koji će prvi posustati na skliskoj uzbrdici ili proklizati pri davanju gasa na cesti prekrivenoj ledom. Na ponašanje i efikasnost pogona jako utječe i raspored mase na automobilu. Primjerice, prednje smješten motor i stražnji pogon prilično su loša kombinacija zimi, što je posebno bilo vidljivo prije dvadesetak godina kada su ljudi tijekom zime u prtljažnike stavljali vreće pune šljunka kako bi otežali stražnji kraj i donekle ga stabilizirali te omogućili bolje prianjanje na uzbrdicama.

Danas je masa mnogo bolje raspoređena, no ovo je i dalje teoretski najlošija kombinacija. Automobil s prednjim motorom i stražnjim pogonom najlakše će preupravljati, što je nekima zabrinjavajuće, dok drugi tako nešto koriste za zabavu. Naime, svi automobili koje koriste drifteri imaju ovakvu koncepciju i uglavnom su to BMW-i ili japanski modeli starijih godišta. Što je nekom strah, drugom može biti golema zabava ili pak pravi sportski izazov. Smjestite li motor i pogon straga dobili ste najzabavniju, ali najopasniju kombinaciju. Koncept koji danas ozbiljnije koristi samo Porsche kod modela 911, a nekada je to bila i legendarna Buba, postao je sigurniji zbog elektronike, no još je opasan i zahtijeva najviše vozačkog znanja. Idealna kombinacija sa stražnjim pogonom je središnje smješteni motor i zato je to rješenje koje koriste najbolji sportski automobili sa stražnjim pogonom. Kod prednjeg pogona koriste se isključivo prednje smješteni motori, a tako je uglavnom i kod automobila s pogonom na sve kotače, izuzmemo li ekstremne sportske modele sa 700, 1000, pa i 1500 konjskih snaga. Iako je Audi prvo ime kada je u pitanju pogon na sve kotače, stručnjaci će redom kapu skinuti i 4×4 pogonu koji nudi Subaru. Japanski proizvođač specifičan po tome što nudi samo modele s pogonom na sve kotače ima svoju filozofiju simetričnog pogona na sve kotače koji je najsigurniji, ali i najzabavniji za vožnju među 4×4 pogonima. Zbog karakteristične konstrukcije pogona koji snagu gotovo cijelo vrijeme podjednako raspoređuje na sve kotače (većina ostalih sustava prvenstveno snagu šalje na prednje ili stražnje, a preostala dva kotača automatski uključuje kada je to potrebno), Subaru je omiljen kod znalaca i ljubitelja pogona na sve kotače.

Ovaj pogon prema mnogim neovisnim testiranjima najbolji je izbor za zimske mjesece i stoga je logično da je ova marka popularnija u hladnijim krajevima. Isto tako vrijedi i za 4×4 pogon općenito, što sjevernije, to je veći udio 4×4 automobila na cestama dok stražnji pogon postaje sve manje zastupljen. Ali niti stražnji pogon ne mora biti potpuno nemoćan ako podloga nije asfalt. Dobar dokaz za to je prošlogodišnji pobjednik najcjenjenijeg relija na svijetu – Dakar. Peugeot je sa svojim 2008 DKR pobijedio upravo na stražnjem pogonu koji je deklasirao konkurenciju na zahtjevnoj ruti kroz pustinje i prašume Južne Amerike. Tajna automobila su goleme gume, dobar raspored težine i motor. Budućnost ipak pripada 4×4 pogonu koji još nije ni blizu svojih granica.

Naime, kod elektromobila lako je izvedivo da svaki kotač pokreće njegov vlastiti motor, a uz dobar elektronski sustav koji usklađuje njihov rad takav sustav bolji je od ičega što smo prije vidjeli u pogledu pogona.

Naravno, četiri slabija motora skuplja su od jednog snažnijeg , tako da će i ova vrsta 4×4 pogona, koju već primjerice koristi Rimac Concept One, ostati rezervirana isključivo za one koji žele platiti više.

Kako zapravo funkcioniraju pogoni auta?

Kod prednjeg pogona snaga motora se uglavnom preko mjenjača prenosi na diferencijal koji snagu prema potrebi prenosi na prednji lijevi i desni kotač. S obzirom na to da su to istodobno i kotači pomoću kojih se skreće, odnosno upravlja, prednji pogon je konstrukcijski nešto kompliciraniji od stražnjeg. Kod stražnjeg se snaga motora preko mjenjača (iznimno mjenjač može biti i na stražnjoj osovini) prenosi na pogonsku osovinu koja preko diferencijala raspoređuje snagu na stražnji lijevi i desni kotač. Zbog tako “dugog puta” od motora do kotača, odnosno velike mase pogonske osovine, kod modela sa stražnjim pogonom se gubi više snage nego kod modela s prednjim pogonom, što je također jedan od razloga zašto se stražnji pogon rijetko koristi kod manjih auta. Pogon na sve kotače mnogo je kompliciranije izveden, snagu je potrebno prebaciti i na prednje i na stražnje kotače i u tu svrhu se koriste različiti sustavi. Uglavnom se sastoje od svojevrsne elektronički kontrolirane i mehanički pokretane spojke koja snagu prema potrebi prebacuje između prednje i stražnje osovine. Naravno, na svakoj osovini je također diferencijal. S obzirom na to da se sastoji od najmanje 120 posto više dijelova nego prednji ili stražnji pogon, logično je da je 4×4 pogon ujedno i najskuplji. No, za njega se isplati dodatno platiti.

Terenska vožnja bila je i ostala nezamisliva bez dobrog pogona na sve kotače

Unatoč elektronskim sustavima koji automobilima s prednjim pogonom pomažu u terenskoj vožnji, pravi offroad je i dalje nezamisliv bez 4×4 pogona. Najbolje rezultate dat će “staromodni” uključivi pogon na sve kotače kod kojeg vozač sam bira kad će uključiti 4×4 pogon, blokirati diferencijal(e) i tako prema volji rasporediti snagu između kotača ili između osovina. No, niti moderni SUV-ovi s automatskim pogonom na sve kotače više ne zaostaju mnogo za terenskim legendama. Pogotovo ako su opremljeni raznim programima kojima se raspodjela snage između pojedinih kotača automatski prilagođava podlozi. Jedini je problem što su, zbog sofisticirane i napredne tehnologije, takvi SUV-ovi postali previše skupi da bi ih vlasnici poželjeli “potjerati” u blatu i izgrebati na uskom šumskom makadamu.

Dokaz da sportski auti mogu imati i prednji pogon

Prije četrdeset godina smatralo se kako sportski automobil ne može imati prednji pogon, a onda je 1976. stigao Volkswagen Golf GTI.  Koliko su automobili s prednjim pogonom danas brzi, pokazuju vremena koja ostvaruju na trkaćim stazama, a tu je referenca legendarno trkalište Nürburgring u Njemačkoj. Rekord za serijske automobile s prednjim pogonom od ove godine drži Volkswagen s Golfom GTI Clubsport S. S vremenom od 7 minuta 49 sekundi i 21 stotinku ovaj automobil je brži primjerice od aktualnog BMW-a M4, dvostruko snažnijeg i nekada legendarnog Mercedesa SLR McLaren i donedavne ikone Lamborghinija Gallardo LP 560-4. Rekord je dugo godina držao Renault, 2014. ga je preuzela Honda, da bi je s trona skinuo Volkswagen.