Izgubljena kartica za cestarinu – kako najbrže riješiti taj problem?

Kartica za ulaz i izlaz s autoceste vozačima uglavnom stoji na dohvat ruke, no može se dogoditi i da ju izgubite. Otpuše li ju vjetar ili ju nemarom negdje zametnete, pripremite se na veći trošak i malo dužu proceduru kako biste nastavili svoje putovanje. No, bez stresa i očajavanja, donosimo vam najvažnije savjete kako biste unaprijed znali kada plaćate kaznu, a kada ne.

Pojavite li se na naplatnoj kućici i shvatite da nemate novca, nećete platiti kaznu, no put će vam se odužiti. Nakon neugodne spoznaje da ste bez novca, djelatnik će vas tražiti da parkirate sa strane i u HAC-ovim prostorijama ispunite „Izjavu o neplaćenoj cestarini“. U “Izjavu o neplaćenoj cestarini” blagajnik HAC-a će, nakon što mu predate dokumente iz kojih je vidljiv vaš identitet, upisati registracijsku oznaku vozila, podatke o mjestu i vremenu događaja, jedan kraći opis te osobne podatke vozača – dakle, vaše ime i prezime, OIB, adresu stanovanja i sve ostalo potrebno za utvrđivanje identiteta.

Kad se ispuni procedura, vozaču se na temelju njegovih osobnih podataka ispostavlja račun na iznos korištene dionice prema pripadajućoj skupini vozila, a rok plaćanja određen je na 15 dana od uspostavljanja računa, što znači da vozač ima oko dva tjedna da podmiri svoj dug prema HAC-u.

Nova signalizacija za razmak između vozila na hrvatskim autocestama

Procedura se komplicira tek ako ste se pojavili bez novca, ali i bez osobnih dokumenata iz kojih je moguće utvrditi njegov identitet – primjerice, zaboravili ste cijeli novčanik sa svim dokazima o svom identitetu. U tom slučaju cijela će procedura biti nešto kompliciranija. Možete vi pritom blagajnika HAC-a do mile volje uvjeravati kako ćete mu dati točno ime, prezime i ostale osobne podatke – prema protokolu HAC-a poziva se policija koja će napraviti zapisnik. Tek kad od MUP-a na temelju broja registracije dobije točne osobne podatke vlasnika vozila, odnosno vozača, korisniku se na njegovu adresu ispostavlja račun na iznos korištene dionice koji je dužan podmiriti 15 dana od uspostave računa.

Dobra vijest za one koji su platili višu cestarinu, to jest kaznu, je da se povrat novca može dobiti bilo kada. Pronađete li karticu za pet, deset godina – javite se HAC-u. Vratit će vam novac.

Nemate li karticu, prođete li kroz rampu bez plaćanja ili pak siđete s autoceste na mjestu koje nije naplatno mjesto, HAC će vam naplatiti kaznu u visini dvostrukog iznosa najduže dionice. Kazna se naplaćuje i ako su od ulaska na autocestu prošla više od 24 sata, a vozač nije predstavio valjano opravdanje zašto je do toga došlo. Ove situacije su vrlo rijetke i prema podacima HAC-a kreću se tek oko 0,005 posto. Prije te naplate, postojala je „domišljata“ praksa zamjene kartica s kolegom iz drugog auta pri čemu bi obojica platili manji iznos od onoga koji su odvozili. Ako vam se to čini kao odlična prilika za „uštedu“, zaboravite na to jer su sve autoceste već desetljećima pokrivene kamerama koje prate gdje ste ušli a gdje izašli, a također se i mjeri vrijeme koje ste proveli na autocesti. Ako je ono puno veće ili manje od uobičajenog, platit ćete kaznu, stoga to ni ne pokušavajte.

Zaboravnih i zlonamjernih vozača iznimno je malo, no preventivni savjeti uvijek su dobrodošli u slučaju da se vama ili nekom poznatom dogodi ovaj problem. Najveća preporuka je dobro čuvati novčanik, dokumente i – karticu s autoceste kako bi vaše putovanje prošlo sa što manje stresa i nepotrebnih zastoja.