Crna strana prometa u Hrvatskoj (2)

Najviše poginulih u Zagrebu i na ravnim dionicama ceste

Prema statistikama iz 2015. najviše osoba je poginulo na području Policijske uprave zagrebačke. To je i logično s obzirom na to da se Zagrebom i okolicom vozi uvjerljivo najviše automobila i kreće najviše pješaka. U Zagrebu i okolici poginule su 44 osobe, a slijede Osječko-baranjska i Splitsko-dalmatinska PU s 35, odnosno 34 poginula. No, rezultati iz Slavonije i Dalmacije mnogo su tragičniji od zagrebačkih s obzirom na to da u Zagrebu pogiba jedna osoba na 190 prometnih nesreća, dok je taj odnos u Splitsko-dalmatinskoj PU 1/86, a u Osječko-baranjskoj čak 1/53. To znači da su nesreće u Zagrebu u pravilu mnogo blaže i bezazlenije. Najmanje poginulih u prometu imaju Požeško-slavonska i Međimurska PU. Zanimljivo je i pogledati na kakvim se mjestima događaju nesreće s najviše poginulih. To nisu zavoji niti križanja već ravne dionice cesta. One su prošle godine odnijele čak 159 života, dok je u zavojima poginulo 124 ljudi, a na križanjima i kružnim tokovima samo 44 osobe.

Motociklisti su žrtve vlastite brzine, ali i neopreza drugih

Iako zabavni, motocikli su često smrtonosna klopka za neiskusne vozače. Naime, za cijenu prosječnog gradskog automobila mladi mogu kupiti motocikl brz poput Ferrarija, za čiju je vožnju potrebna izuzetna vještina. Iako se u centrima za sigurnu vožnju u Zagrebu mogu proći treninzi sigurne vožnje i za motocikle, rijetki se za to odlučuju, pa često svjedočimo tragičnim vijestima koje uključuju mlade motocikliste. No, oni su često i žrtve neopreza ili nedovoljne edukacije vozača automobila. Naime, sedam motociklista je 2015. poginulo zbog naleta automobila na njih. Ukupno ih je poginulo 58, što je zastrašujuća brojka. U čak pet posto motociklističkih nesreća bilo je poginulih, dok taj postotak za automobile iznosi mnogo manjih 1,75 posto.

Austrijski dodatni trening za vozače spasio tisuće života

Austrijski zakonodavci su 2003. godine uveli dodatnu edukaciju za vozače početnike u više faza. Najvažnija od njih je trening na poligonu za sigurnu vožnju. Nakon toga broj stradalih u prometu je u stalnom padu. Primjerice, broj poginulih mladih vozača do danas je pao za ukupno 75 posto, a ukupan broj poginulih u prometu za respektabilnih 50 posto. Prema procjenama koje smo dobili od glasnogovornice austrijskog Ministarstva prometa, svake se godine zbog dodatne edukacije spriječe prometne nesreće u kojima bi bilo ozlijeđeno ili poginulo oko tisuću ljudi. Austrijska dodatna edukacija sastoji se od dva dodatna ispita vožnje. Prvi treba položiti dva do četiri mjeseca, a drugi 6 do 12 mjeseci nakon dobivanja vozačke dozvole. Između ta dva ispita vozači su dužni proći trening sigurne vožnje  i psihološko savjetovanje u centru za sigurnu vožnju. U slučaju da ne pristupi dodatnim ispitima i treningu, vozaču se oduzima vozačka dozvola. U Austriji trenutno ima osam centara za sigurnu vožnju u kojima mladi vozači prolaze te specijalizirane treninge, a polaznici trening  plaćaju 210 € . Proceduru prolaze novi vozači automobila i motocikala, no sve se više starijih, manje iskusnih, vozača također odlučuje na ovaj trening.

Centri za sigurnu vožnju su rješenje – Željko Marušić, prometni stručnjak govori o stanju sigurnosti na cestama u Hrvatskoj

Nominalno, stanje na hrvatskim cestama  nije loše, jer ćemo 2016. vjerojatno završiti s najmanje poginulih na cestama od kada se vodi statistika, tvrdi poznati prometni stručnjak dr. sc. Željko Marušić. No, ipak takvo stanje je još daleko od zadovoljavajućeg, pogotovo kad se uzme u obzir da je Hrvatska proteklih godina izgubila velik broj stanovnika, i to radno i prometno najaktivnijih.

–  Realna je smrtnost na cestama oko 80 posto godišnje na milijun stanovnika, 60 posto veća od prosjeka EU. Kad se uračuna da smo od 2000. u cestovnu infrastrukturu, razmjerno broju stanovnika i BDP-u, uložili više od ijedne druge zemlje na svijetu, ne možemo biti zadovoljni – tvrdi dr. sc. Marušić.
Najveći problem u prometu na našim cestama i dalje su, ističe naš sugovornik, kultura i vještina vožnje.

– Na nesreće utječu tri bitna faktora: vozač, s 80 do 85 posto, prometnice s 10 do 15 posto i vozila, s oko 5 posto. To je i logično, jer razuman i vješt vozač može kompenzirati neispravnost vozila i lošu prometnicu te, usprkos svemu sigurno stići na odredište. Nasuprot tome, ako loš ili neodgovoran vozač sjedne za volan i nekontrolirano raspali po gasu, tada ni najsigurniji auto, niti najbolja prometnica ne mogu pomoći. Hrvatska je specifična po iznimno visokom udjelu najugroženijih skupina u ukupnom broju poginulih. Pješaci, biciklisti, mopedisti i motoristi sudjeluju sa 47-48 posto u ukupnom broju poginulih, dok je EU prosjek 30 posto. Bitnu ulogu ima i policijski nadzor, koji bi više trebao biti usmjeren na najrizičnije okolnosti, mlade vozače u noćima vikenda. Također, treba olakšati kupnju novih sigurnih vozila, jer je prosjek starosti vozila na našim cestama dosegao nedopustivih 13 godina – pojašnjava Marušić.

Od svega nabrojanog, jedan od glavnih razloga zabrinjavajućeg stanja na cestama su i dalje mladi vozači.

– Mladi vozači neproporcionalno puno sudjeluju u prometnim nesrećama. Gotovo svaku drugu tragičnu nesreću izazvala je mlada osoba. Najrizičnije su noći s petka na subotu i sa subote na nedjelju, kad se mnogi mladi vozači za volanom ‘dokazuju’, djevojkama, prijateljima. Veliki je problem u nedostatku dobre obuke i nedostatku nadzora. Razlika u prometu između mlađih i iskusnijih vozača je velika i stoga zagovaram uvođenje obveze polaganja tečaja sigurne vožnje. Potrebno je intenzivirati edukaciju, doslovce od vrtića do fakulteta. Mediji, pogotovo državna televizija, trebali bi se aktivnije uključiti. Veliku, često i presudnu ulogu ima obitelj, odnosno roditelji. Mladi vozači su neusporedivo skloniji nerazumnoj i brzoj vožnji, a to često prati nedostatak vještine i iskustva – jasan je Marušić.

Vezano uz to, u Zakon se 2004. stavila odredba o obaveznom prolasku treninga sigurne vožnje, pa nakon toga izbacila i prije nego što je uopće zaživjela.
– Odredba o prolasku treninga sigurne vožnje bila je dobro zamišljena i korisna, ali očito nije pala na ‘plodno tlo’. Bilo je onih, nažalost utjecajnih, kojima to nije odgovaralo, jer im odgovara ‘status quo’. Šteta što osiguravajuća društva nisu prepoznala korist uvođenja ove mjere, koja bi logičnim smanjenjem broja nesreća smanjila i njihove rashode. No, ukupne je koristi trebala prepoznati i Vlada. O ponovnom uvođenju takve opcije za vozače trebalo bi ozbiljno razmisliti. Ovakvu obavezu trebalo bi uvesti za mlade i nove vozače, ali i za učestale prekršitelje, kojima bi povrat oduzete vozačke dozvole trebalo uvjetovati polaganjem tečaja sigurne vožnje. Temelj je na edukaciji svih vozača, pogotovo mladih, a tek potom na represiji. Škole sigurne vožnje bitne su kako bi se, između ostalog,  shvatilo i koliko je važno da se zimi vozi na zimskim gumama. Tek se na poligonu shvaća koliko su ljetne gume opasne na skliskom, koliko su važne ispravne kočnice, upravljač i amortizeri. U autoškolama se ne uči kako se auto ponaša na skliskom, kako reagirati pri zanošenju… – rekao je prometni stručnjak.

Ističe i kako bi u Nacionalnom programu za sigurnost cestovnog prometa trebala biti predviđena stavka za centre sigurne vožnje, jer su oni bitan element za smanjenje stradavanja.

– Dodatnim mjerama, olakšicama u poslovanju, trebala bi se uključiti i Vlada. Centri sigurne vožnje, kroz smanjenje stradavanja smanjuju troškove ministarstvu zdravlja, ali pridonose i boljem punjenju proračuna, smanjujući broj onih, koji u prometnim nesrećama postaju radno neaktivni. Radu centara pomogli bi i veliki poslovni subjekti, koji bi trebali uvidjeti korist da svoje djelatnike upute na tečaj. Sigurna znači i ekološku, štedljivu vožnju, uz uštedu na gorivu, gumama, spojki, motoru…, a ukupne su koristi nemjerljive – zaključuje Marušić.

<< Crna strana prometa u Hrvatskoj (1)