Hrvatska je u svijetu poznata po prekrasnoj obali i brojnim otocima. Pa tko ne bi htio živjeti ovdje? Ta ljepota ipak ima svoje naličje.
Mnogi su otoci prometno izolirani, s rijetkim brodskim linijama, što otežava normalan život lokalnom stanovništvu, a smeta i turistima. Jedno od mogućih rješenja alternativni je prijevoz odnosno redovite hidroavionske linije, kojih na Jadranu nije bilo desetljećima. Sve donedavno, točnije 2014., kada je prvi hidroavion tvrtke European Coastal Airlines (ECA) povezao splitski Resnik i Jelsu na otoku Hvaru.
Pilot hidroaviona mora poznavati pravila morskog prometa i imati dozvolu za skipera.
Pista je uvijek ista, a more nikad nije isto. Uvjeti na moru stalno se mijenjaju, a kad je vjetrovito, pilot hidroaviona mora sigurno uvesti zrakoplov u malo pristanište.
Iz perspektive putnika, možda je najveći nedostatak hidroavionskog prijevoza u odnosu na brodski veća cijena karte. Prijevoznici su svjesni tog problema, no kažu da cijene ne mogu biti niže te da se ne mogu natjecati s cijenama karte za trajekt koje subvencionira Vlada.
No krenimo od našeg početka puta… Krenuli smo automobilom iz Zagreba, a krajnja destinacija bila nam je Jelsa na otoku Hvaru. Kako smo prvo odlučili isprobati let hidroavionom, morali smo autom doći na pristanište ECA na obali blizu splitske Zračne luke, zapadno od Splita, na predjelu Resnik.
Jedna od mana putovanja hidroavionom u odnosu na putovanje automobilom i trajektom ograničenje je količine prtljage. Naime, u hidroavionu je ona ograničena na samo 15 kg i malu ručnu prtljagu po putniku. Ipak, moguća je doplata od 5 eura po dodatnom kilogramu prtljage, a ako putnici imaju više prtljage, ona se može prevesti i zasebno ranijim letom.
Poletjeli smo u 13 sati, a u 13.30 stigli smo u luku u centru Jelse. Tijekom leta uvjerili smo se da je 13-minutna vožnja hidroavionom stvarno nesvakidašnje i uzbudljivo iskustvo koje pruža predivan pogled na Split i obližnje otoke. Iako je riječ o relativno malom zrakoplovu, nismo se osjećali ni nesigurno ni neudobno. Za putnike hidroavionom koje eventualno zabrinjava prijevoz od Splita do Resnika odakle avion polijeće, ECA od sredine srpnja kreće s letovima iz splitske gradske luke pa više neće biti tog problema.
Poslije uživanja u pogledu na plavetnilo iz zraka, uslijedio je naš put na istoj liniji automobilom i ono slavno čekanje u redovima za ukrcavanje na trajekt tako često u splitskoj i drugim lukama. No ono što je mnogima noćna mora prije vožnje trajektom, nas je ovaj put mimoišlo. Došli smo više od sat vremena ranije, bila je nedjelja, a ispred nas samo nekolicina automobila. Za razliku od hidroaviona, mjesto u trajektu, naravno, nismo mogli rezervirati, a kartu smo kupili u luci. Kako do Jelse trajekt ne vozi, trebali smo prvo otići u Stari Grad i odande automobilom u Jelsu.
Krenuli smo u 17 sati, a u Stari Grad stigli nakon dva sata vožnje. Sporost je očito najveći nedostatak vožnje trajektom, ali to vrijeme možete iskoristiti za čitanje, kartanje, spavanje… Iskrcavanje je trajalo oko 5 minuta, nakon čega smo se automobilom uputili prema Jelsi, u koju smo konačno stigli oko 19.20 sati. Dakle, jeftinije je od leta na istu destinaciju hidroavionom posebice ako leti recimo četveročlana obitelj, ali traje puno dulje. Da ne spominjemo koliko će se put automobilom dodatno oduljiti u srpnju i kolovozu u špici turističke sezone, kada svi navale na otoke. Što je na kraju bolje, hidroavion ili kombinacija automobila i trajekta? Na to ne možemo dati jednoznačan odgovor jer izbor ovisi o tome što je kome prioritet u određenom trenutku. Prednosti trajekta su niža cijena i mogućnost prijevoza automobila na otok, dok je najveća prednost hidroaviona, uz spektakularni doživljaj za vrijeme leta, puno veća brzina dolaska na cilj. Pitanje je što vam je važnije. Stoga na hidroavione ne treba gledati kao na nešto što će zamijeniti postojeće oblike prijevoza, već ih nadopuniti.
